Saša Čorboloković: Umešnost je motivisati učenike da uče gramatiku i čitaju

Nastavnik srpskog jezika i književnosti u Osnovnoj školi „3. oktobar“ Saša Čorboloković edukativnim programima, radionicama i drugim vannastavnim sadržajima pomera granice svoje profesije. Požrtvovanim i kreativnim radom uspeva da deci nastavu gramatike i književnosti učini primamljivijom i lakšom, zbog čega je i nosilac laskave titule jednog od Najboljih edukatora Srbije za 2014. godinu.

Kada ste i kako doneli odluku da srpski jezik i književnost budu vaša profesija?

Želja da budem nastavnik javila se još u osnovnoj školi jer sam voleo da pomažem i objašnjavam lekcije svojim drugovima i drugaricama. Tu je bila i moja izvanredna nastavnica srpskog jezika Mirjana Stojanov, vrstan predavač i metodičar, koja je donekle uticala na moje opredeljenje. Njeni časovi su uvek bili odlično osmišljeni, objašnjenja jasna i uverljiva, što je najbitnije za određeni predmet i predavača. Ako vaše izlaganje razume samo nekoliko učenika, tada se možete pravdati da ste vi svoje odradili, međutim, samo formalno, ne i suštinski. Dobar predavač je koncizan, zanimljiv, jasan i uverljiv, što nije lako dostići.

Tokom studiranja na niškom Filozofskom fakultetu bili ste izvanredan student. Koliko je to bilo teško postići i da li je već tada pravopis bio oblast kojoj ste se naročito posvetili?

Iskreno, uvek mi je bilo važno da nešto razumem i onda naučim, nisam se opterećivao titulom najboljeg, iako danas mogu da kažem da mi izuzetno prija što me se profesori sećaju i pohvalno govore i posle toliko godina. Tokom studija radio sam dosta i trudio se da svaki ispit dobro spremim. O pravopisu tada nisam razmišljao, kao ni o metodici nastave. Imao sam druge planove, koji se nisu ostvarili, ali su mi bili dobra lekcija da budem obazriviji, realniji i da čvrsto stojim na zemlji jer ponekad ne bude sve kako isplaniramo i želimo. Interesovanje za pravopis je došlo mnogo kasnije prilikom upisa na doktorske studije i najviše pod uticajem mog mentora profesora dr Veljka Brborića, koji predaje pravopis na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Sasa-Corbolokovic-2

Koliko je teško danas raditi sa decom i privoleti ih da uče gramatiku i čitaju knjige?

Danas sve zavisi od nastavnika i njegove umešnosti da motiviše učenike za rad. Nije nimalo lako, ali kada uspete u tome, dobićete i odlične časove, i obostrano zadovoljstvo: i učenika i vas samih. To zahteva posebne pripreme, stalno usavršavanje i spremnost na promene i inovacije u radu.

Koliki je prema vašem mišljenju značaj nastave srpskog jezika i književnosti?

Značaj srpskog jezika i književnosti je mnogo veći i važniji nego što mu sadašnji sistem i društvo priznaje. Meni je neverovatno da danas svi bolje poznaju neki od stranih jezika, nego maternji ili da uče strane jezike ne povezujući ih sa srpskim jezikom. Nepravedno je i to što imamo toliko mali broj časova srpskog jezika u školi, i što je program preopterećen nebitnim činjenicama i gradivom koje ponekad istog obima, kao i pri pripremi za upis na fakultet. U svemu tome, zanemareno je bazično znanje.

Sasa Corbolokovic-3

Organizovali ste Nedelju pravopisa koja je naišla na veliki odziv učenika i šireg građanstva. Koliki je značaj takvih događaja i koliko je teško organizovati ovakve i slične edukativne vannastavne aktivnosti?

Nedelja pravopisa je zaista bila uspešna. Hteli smo da skrenemo pažnju na nedopustive pravopisne greške i da utičemo na razvijanje odgovornosti i svesti o važnosti poštovanja pravopisa jer pravila bez primene ne znače ništa. Ukoliko je posle toga bar neko nešto ispravio u svom pisanom načinu izražavanja, ili je pak razmislio kako da nešto napiše, uspeh je postignut. Uvek je organizacija takvih programa komplikovana, zahteva brižljivo osmišljenu koncepciju, dosta vremena i dobre saradnike. Iz mog iskustva sigurno stoji da učenici više vole vannastavne aktivnosti jer mogu više i lakše da pokažu svoju kreativnost, talenat i stvaralačko umeće.

Dodeljeno vam je zvanje jednog od Najboljih edukatora Srbije za 2014. godinu. Kako se primenom inovacija deci nastava jezika i književnosti čini dostupnijom i primamljivijom?

Ja sam prošlogodišnji dobitnik ovog laskavog priznanja, a ove godine sam bio u ulozi člana žirija sa ostalim kolegama. To mi je jedna od najdražih nagrada za koju me je prijavila koleginica Mirjana Spasić, profesorka fizičkog vaspitanja u našoj školi. Nagrada me je ohrabrila da istrajem u svom radu i omogućila da upoznam mnoge kolege iz Srbije, nepopravljive entuzijaste, za koje sam posle prvog susreta imao utisak kao da ih znam godinama. Inovacije su neophodne jer se njihovom primenom postižu zanimljiviji časovi, učenici su više angažovani i aktivni, a znanje učenika postaje trajnije i funkcionalnije, a to je primarni cilj savremene nastave.