Svetska zvezda Mokranjcu u čast

Tenor Zoran Todorović, koji dugi niz godina živi u Nemačkoj, sa ansamblom ”Un Viaggio” odao počast Mokranjcu izvođenjem kompozicije “Raslo mi je badem drvo”


Premijera – prvo putovanje ansambla ”Un Viaggio” (foto:Zdenka Tomić)

Više od četvrt veka, Zoran Todorović, po oceni umetničkih direktora evropskih i američkih operskih kuća, jedan od najboljih tenora današnjice, izaziva divljenje širom sveta. Razloga za to je više: moćan glas, scenska pojava i sjajne role koje su mu donele nastupe na prestižnim evropskim scenama i saradnju sa najpoznatijim solistima i dirigentima ( Monserat Kabalje, Edita Gruberova, Sondra Radvanovski, Džun Anderson, Elena Garanča, Violeta Uramana, Sonja Ganasi, Veselina Kasarova, Renato Bruson, dirigenti: Marko Armiliato, Marčelo Vioti, Daniele Gati, Fabio Luisi…) Gostovanje ovog lirskog tenora svetskog glasa koji dugi niz godina živi u Nemačkoj, organizatori 52. Mokranjčevih dana najavljivali su sa posebnim zadovoljstvom. Todorović je u Negotinu premijerno nastupio sa kamernim ansamblom “Un Viaggio“ sa kojima ubuduće planira češće zajedničke nastupe. “Un Viaggio“ uz Todorovića čine Zoran Anić, gitarista, Aleksandar Nikolić, bandoneonista i Slobodan Gerić, kontrabasista koji su koncert otvorili kompozicijom „Raslo mi je badem drvo“.

„Nije nimalo bilo lako naći adekvatnu pesmu koja može da se tako lepo aranžira, da ne ispadne kič i neka vrsta nepoštovanja prema Mokranjcu. Kada sam čuo aranžman našeg gitariste Zorana Anića oduševio sam se tim filigranskim sviranjem i divnim tonom. Pesma je divna, sjajno ide uz tenor i uvrstili smo je u program kao znak velikog poštovanja prema divnom umetniku koga slavimo. Što se samo Negotina tiče, zaista me je iznenadio poziv da dođem u vaš grad. Nisam verovao da ću ikada biti pozvan da pevam na ovakvom festivalu i kada mi se ta prilika pružila, prihvatio sam je sa obe ruke i imao sam sreću da nastup uklopim sa svojim vremenom. Naravno da, kao i svi pevači, cenim ovog fantastičnog kompozitora koji je toliko toga ostavio. Još kao mlad sam nekako morao da „izađem na kraj“ sa Mokranjcem kada sam, bez ikakavih očekivanja da mogu da pevam tenorski glas, ušao u jedan hor koji je, naravno, pevao njegove Rukoveti. Slučaj je hteo da se jedan od tenora – solista u „Rukovetima“ razboli i ja sam dobio mogućnost da ih pevam. I kroz tu priču, indirektno sam zahvalan Mokranjcu više nego što neki misle, jer sam kroz tu situaciju došao do muzičke škole i kasnije do ovoga čime se danas bavim.“

Zoran Todorović, uz klavirsku saradnju Milice Ilić, biće mentor majstorskog kursa solo pevanja, koji organizuju „Mokranjčevi dani“. Uz zahvalnost organizatorima koji su mu omogućili da u Mokranjčevom gradu radi sa divnim mladim ljudima, Todorović ističe:

„Uvek kada sam u Srbiji, moja želja je da pružim mogućnost mladim pevačima, koji iz finansijskih ili bilo kojih drugih razloga nemaju šansu da putuju, da im pomognem i dam neke pozitivne impulse. Ne može se u tri-četiri dana prikazati cela tehnika, ali mogu da ih upoznam da znaju otprilike šta ih sve očekuje, kako se radi u inostranstvu i da, možda, kroz te impulse dođu do nekih drugih saznanja, da im se otvore glasovi, da pevaju slobodnije…“


Otvaranje izložbe slika Dragoljuba Firulovića (foto: Zdenka Tomić)

Pored dve izložbe koje tokom Festivala krase galerije negotinskog Doma kulture, a reč je o slikama Momčila Mome Antonovića: „Beograd na meteorima“ i „Kuće nepoznatih vlasnika“, ali i radovima sa ovogodišnje likovne kolonije „Eho muzike“, sinoć je u Mokranjčevoj rodnoj kući upriličeno i otvaranje izložbe pod nazivom „I kamen i zvuk“ Dragoljuba Firulovića. Ovaj krajinski multimedijalni umetnik u slikarstvo je zakoračio zahvaljujući nekadašnjoj letnjoj akademiji likovnih umetnosti „Pena“ koju je vodio njen osnivač, poznati majstor slikarstva Radislav Trkulja, uz učešće brojnih drugih istaknutih slikara i profesora likovnih Akademija. Firulović, koji je u Negotinu poslednji put izlagao 1994. godine, na otvaranju svoje izložbe „I kamen i zvuk“ nije mogao da se ne seti svog dragog prijatelja i učitelja slikarstva, koji je, nažalost, preminuo pre nepunih godinu dana.

„Moja izložba je posvećena i kamenu i zvuku. Kamen doživljavam kao najbliskiji rod. Slušam kamen godinama, pokušavam da dešifrujem ono što nam on poručuje iz prošlosti. Znam da je i sve ovo što se događa: „Mokranjčevi dani“ , Mokranjac i da su svi naši velikani Radislav Trkulja i Ljubiša Stojanović-Luis i mnogi drugi Negotinci koji su ovde ostavili trag, u stvari kamen koji će trajati na ovim prostorima i držati Negotin uvek na prestolu srpske kulture. Ovo je jedan od najlepših dana u mom životu, Mokranjčevi su dani, izložba se događa u prostoru Mokranjčeve kuće, a nedaleko odavde je i moj atelje, i što posebno hoću da naglasim Legat mog velikog učitelja slikarstva Radislava Trkulje.“


Hor OŠM Umetničke škole „Stevan Mokranjac“ iz Negotina sa dirigentom Aleksandrom Đukić (foto: Zdenka Tomić)

Današnji, četvrti festivalski dan u okviru programa „Klasika u 11“ započeo je koncertom hora osnovne muzičke škole koji radi pri Umetničkoj školi „Stevan Mokranjac“ u Negotinu, a okuplja učenike četvrtog, petog i šestog razreda. Sa ovim horom od prošle godine radi Aleksandra Đukić koja je umetnički rukovodilac i dirigent, dok o aranžmanima i klavirskoj saradnji brine Kristina Đukić. Hor je nastup otvorio izvođenjem Mokranjčeve tri narodne pesme po Vuku Karadžiću (Pod noć pođoh, Lepa Smilja i Slavska pesma) koje je zabeležio i harmonizovao poljski kompozitor Franc Mirecki. Do kraja koncerta čule su se kompozicije Johana Sebastijana Baha, Jozefa Hadara, Hosea Fernandeza, Džima Papoulisa, kao i narodna „Zaspo Janko“ u aranžmanu Kristine Đukić i „Samo ljubav“ kompozitora Jovana Adamova. Prava je radost što je ove godine Negotin zahvaljujući mladim snagama, punim elana, ljubavi i želje pokazao da opet može biti grad čije će se horsko pevanje ceniti i o kojem će se pričati, a posebno raduje da su to dečiji horovi, potvrdila nam je i dr Sonja Marinković, selektorka Festivala:

„Zaista mi je drago da se javlja ova renesansa dečijih horova, to je za nas budućnost! Ja sam neko ko jako insistira da deca sa svojim programima moraju da nađu mesta na Mokranjčevim danima, inače ovaj Festival neće imati smisla! To što ponovo u Negotinu ima snage da se na ovako ozbiljan, odgovoran, lep, muzikalan način probudi nova energija za mene je ohrabrujuće i donosi mi ogromnu radost. Zadovoljna sam što se to događa, što imamo i u ovom tmurnom vremenu, čak i po ovako tmurnom danu, jedan zračak Sunca koji istinski srce greje.“