Trener košarkašica ŽKK Bor, Dejan Aleksić ili kako pobeđivati sve protivnike zaredom više od godinu dana

Dejan Aleksić – Deksa rođeni je Boranin. Rodio se u Boru pre 32 godine u porodici za koju bi danas u novinskim člancima voleli da kažu da je košarkaška. Prve košarkaške korake izveo uz oca Dragana Aleksića – Garu jednog od najboljih košarkaša koje je Bor iznedrio. Sportski duh u porodici usmerio je Dejana prema sportu i košarci i to usmerenje traje i danas.

Za razliku od većine svojih vršnjaka iz jako talentovanih generacija borskih košarkaša 80-tih, Deksa je pored skakanja, šutiranja i driblinga voleo da o košarci i razmišlja i doživljava je na krajnje studiozan način. Zbog toga je u igri, dok je igrao za sve selekcije KK Bora, mogao da pokrije i poziciju plejmejkera, ali i skoro sve druge. Ova osobina da o igri razmišlja i bukvalno živi košarku mu je ostala u krvi i nakon igračke karijere koju je završio radi prelaska na trenersku poziciju u matičnom klubu. Na ovoj poziciji uspeva da izbori ulazak u Srpsku ligu kao trener prvog tima, što je postigao i kao igrač nekoliko godina ranije.

Nekako u godinama kada se transformisao iz igrača u trenera, Dejan Aleksić je nastupao i kao igrač za Tehnički fakultet u Boru, na Gradskoj ligi u košarci, ali i na više Tehnologijada. Borski fakultet je u periodu od 2005. do 2010. dominirao u košarci, muškoj i ženskoj a među muškim igračima prodefilovali su i Dejan Aleksić, Milan Prvanović, Boris Ernek i Darko Mihajlović. Bilo je to stvaranje tima košarkaških zaljubljenika koji su se okupili desetak godina kasnije u Ženskom košarkaškom klubu Bor – kao članovi uprave ili treneri.
Nakon neophodnih promena u upravi, radi opstanka jedinog tadašnjeg borskog prvoligaša, Ženskog košarkaškog kluba Bor, usledila je ponuda Dejanu Aleksiću da preuzme nimalo atraktivno mesto prvog stratega ŽKK Bora. Nova uprava je stigla na vreme samo da spreči gašenje Kluba, ali nije bilo moguće sprečiti ispadanje iz Prve lige Srbije. Tim se sastojao od borskih devojčica koje su prerano prekomandovane u seniorski rang trpele enormne poraze od svih prvoligaških ekipa u toj sezoni. Ipak, trebalo je verovati, znati, stegnuti zube i krenuti. To je upravo uradio Dejan Aleksić kada je dobio ponudu od članova nove uprave ŽKK Bor.

Akcija je krenula od marta 2016.godine. Nakon kraja prvenstva u kome je skor seniorki bio 22:0 treninge sa tadašnjim igračicama, isključivo iz Bora preuzeo je novopostavljeni prvi trener, akter naše priče, Dejan Deksa Aleksić. Radilo se gotovo celo leto, bilo je potrebno da se Dejan navikne na parametre igre i rada u ženskoj košarci, ali i da se devojke naviknu na njega. Najveću pomoć u upoznavanju psihofizičkih parametara Dejan je imao u kondicionom treneru Milošu Nejkovu.

I danas prvoligaške ekipe kreću pripreme za sezonu početkom ili sredinom septembra. Dejan Aleksić je prošle godine krenuo sredinom jula! Devojke spremnije nego ikada i sa sistemom igre kakav nisu primenjivale, dobijale su u septembru prijateljske utakmice redom, da bi na Prvom memorijalnom turniru „Miodrag Prvulović – Žikajlo“ izgubile finale od prvoligaša UŽKK „Student“ iz Niša.

Bio je to za više od godinu i po dana vođenja ekipe, jedini poraz Dejana Aleksića kao trenera u ŽKK Bor. Usledio je drugoligaški niz od 24:24 i trijumfalni povratak u Prvu žensku ligu Srbije. Uvek se među našim poznavaocima igre pod obručima nađe neko da umanji postignuto i kaže da to nije bilo teško postići, a mi ćemo zarad kompletnosti informacije samo dodati da je sa svojom ekipom Aleksić u zadnjih godinu dana pobedio i oslabljenu juniorsku selekciju, prvoligaša UŽKK „Student“ u Nišu, prvaka Makedonije i WABA ligaša „Badel 1862“ i vicešampiona Bosne i Hercegovine ekipu ŽKK „RMU Banovići“.

Dejan, dok ovo čitate, ima pod svojom dirigentskom palicom kvalitetan tim. Tim o kakvom sanja svako o krene da se bavi trenerskim poslom. Među devojkama koje osluškuju njegove instrukcije sa klupe su jedna koledž igračica iz Sjedinjenih Američkih Država, reprezentativka u svim mlađim selekcijama i najbolja igračica naše Druge lige prošle godine, najbolja makedonska igračica prošle sezone i jedna od najboljih borskih igračica ikada. Sa njima u timu pogled prema semaforu pune nada okreću i borske nekadašnje devojčice, a sada spremne prvoligaške igračice. Spremne jer su to želele, ali i zato što je trener Dejan Aleksić za to umeo da ih pripremi.

Pišemo ovaj tekst pred početak nove sezone. Prvoligaške. Neće ovo biti laka sezona, a mi nismo napisali tekst da bismo izbaksuzirali Dejanu Aleksiću pred veliki i težak okršaj sa Crvenom Zvezdom na startu prvenstva. Napisali smo sve ovo da bi u kukicama slova na našem sajtu ostao zabeležen jedan sjajni sportski rezultat i to u košarci, i to u zemlji koju nazivamo Zemljom Košarke. I sigurni smo da se stvaranje sjajnog rezultata pod dirigovanjem Dejana Aleksića neće na ovome zaustaviti. Tek je krenulo. A to znamo jer znamo koliko je kilograma izgubio otkad se posvetio trenerskom poslu u ŽKK Bor, koliko živaca ga košta kada bilo koja od petnaestak seniorki pogreši nerezonski na treningu, po tome koliko vremena provodi na pripremi treninga i gledanju snimaka mečeva i treninga.

Puno sreće, Dejane, povedi devojke sutra na teren, neka odigraju protiv najbolje ekipe Srbije – najbolje. Neka u igri bude fazona iz Južne Karoline, Skoplja, Subotice, ali obavezno i sa Malog stadiona, koša kod IV mesne, Ce 16, pa i onog kod toplifikacije koji se ovih dana renovira i posvećuje se Vašem klubu. Neka ovo bude sezona koju će i igračice i publika u Boru pamtiti, ona koja će udvostručiti broj devojčica koje jure narandžastu loptu.

Srećno!

[box type=“info“ align=““ class=““ width=““]Tekst je deo projekta „Borski omladinski žurnal“ koji se sufinansira sredstvima Opštine Bor u okviru medijskog konkursa za 2017. godinu. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.[/box]