Intervju : Vladan Vučković Paja (2.deo)

Nema slikePočetak saradnje za Zdravkom Čolićem  bio je za njega kao u filmu. Naporne koncerte Paja je doživljavao kao patriotski čin. Iako vreme prolazi, Bor je za njega bio i ostao jedna od glavnih inspiracija.

paja
 
…nastavak intervjua sa Pajom Vučkovićem… 
 
Pоčetak saradnje sa Zdravkom Čolićem?

Vrlo brzo posle jednogodišnjeg emitovanja emisije “TONSKA VILJUŠKA”, dobio sam ponudu da postanem član pratećeg benda Zdravka Čolića. Pozvao me je naš poznati bubnjar Dragoljub Đuričić i rekao da se sprema velika turneja i da bi Zdravko voleo da ja budem gitarista u njegovom pratećem orkestru. Nisam imao predstavu da se sve to sprema i vrlo sam srećan zbog načina na koji sam dobio angažman. Bez konkursa, bez potezanja bilo kakvih veza, bez urgiranja… Presudni su bili samo moj kvalitet i moj dotadašnji rad kao razlozi za veliko poverenje koje mi je ukazala velika zvezda. O mom angažovanju u pratećem bend-u Zdravka Čolića pozitivan sud dali su i Kornelije Kovač i Goran Bregović. Kao na filmu.

 
 
Nema slikeKako si podneo prve velike turneje, da li je to bio dozivljaj ili tezak rad?
 
Isprva je to bio veliki doživljaj uz veliki osećaj odgovornosti zbog značaja tih koncerata, a nešto kasnije sam shvatio da je u pitanju i vrlo težak rad. Zaista imam dovoljno koncertnog i sviračkog iskustva da mogu da tvrdim da je medijska slika vrlo često bajkovita u odnosu na stvarna događanja i na napor koji svi mi ulažemo da bi publika otišla zadovoljna sa koncerta. Ipak, vremenom sam razvio mehanizme koji mi omogućavaju da koncerte psihofizički lakše podnesem. U osnovi, to je samo muzika. 
 
 
Osećaj nastupati pred punom Marakanom?

Do današnjih dana, a prošlo je deset godina od našeg prvog nastupa 1998. u Bijeljini, nikada me nije napustila trema pred koncerte sa Zdravkom Čolićem. Posebno pred one najveće. Ali, činjenica je da to nije nikada bitno ili presudno uticalo na moje sviranje na koncertu. Pred koncert na Marakani imao sam veliku tremu, ali sam koncert odsvirao praktično bez greške. To je verovatno sličan osećaj kao kad teniseri moraju da serviraju najbolje kad je najteže. To je odlika velikih igrača. Osim toga, sve velike koncerte sam negde doživljavao i kao patriotski čin. Shvatao sam da sam deo velikog sistema koji je u službi velikog broja ljudi i koji nema prava na velike greške.

 
 
Tvoj trenutni bend i dešavanja?

Trenutno imam nekoliko paralelnih ekipa u kojima radim. Na prvom mestu je, naravno, Čolić, zatim rad na formiranju benda Kikija Lesendrića za koncerte koji će uslediti u budućnosti. Takođe, imam i klupski bend sa kojim sviram klupske svirke u Beogradu, kao u stara dobra vremena. Prvenstveno zbog toga što time održavam sviračku kondiciju za velike koncerte koji, pak, nisu tako česti. Najveća mi je želja da nastavim sa koncertiranjem u vezi sa mojim solo projektima i planiram da se predstavim svojim autorskim radom na inostranim muzičkim festivalima.

 
Kako izgleda tvoj jedan radni dan?

Moj radni nekada bude vrlo buran, a nekada veliki deo vremena provodim kod kuće. Vrlo često vreme provodim na probama jer to zahtevaju veliki koncerti koji me očekuju. Kada radim na autorskoj muzici dugo sedim za kompjuterom, usnimavam razne deonice, kasnije u studiju “LUIS” kod Perice Kaluđerovića finalizujem aranžmane i snimke. Kada je u toku promocija mojih albuma instrumentalne muzike često gostujem na televizijama i promovišem svoj rad. U stalnom sam privatnom kontaktu sa Dragoljubom Đuričićem, Kornelijem Kovačem, Kikijem Lesendrićem, mnogim kolegama gitaristima, a u poslovnom a zaista velikim brojem muzičara, aranžera, pevača.
 

 

Nema slike
 
Da li si sa nekim iz Bora u redovnom kontaktu?

Moj kum je iz Bora, a i mnogi školski drugovi i drugovi iz detinjstva, kao i komšije sa kojima sam odrastao. Sa velikim brojem njih sam i dalje u kontaktu. Čujemo se često, a kad bude prilike i viđamo se. Vrlo često viđam i Pericu Kaluđerovića. Na žalost, nisam u Boru bio jako dugo. Naravno, pratim
događanja u vezi sa borskim rudnikom i ekologijom.
 
 
Zaječarska gitarijada krajem 80tih i sada?
Mislim da rokenrol kao muzički stil, i kao stil života, na kraju krajeva, više nema tu važnost i dimenziju kao sedamdesetih i osamdesetih. Tu treba tražiti razloge za nepovoljnosti koje su u vezi sa Zaječarskom gitarijadom. Teško je napraviti nešto novo, autorski sveže, a da bude odeveno u ruho koje je nekad bilo preovlađujuće. Možda treba naći drugačije načine komponovanja gde bi svi bitniji muzički pravci bili uključeni, a da sama Gitarijada postane malo otvorenija za novije muzičke stilove. Naravno, to ne bi smelo da ima veze sa šundom i kičom bilo koje vrste.
 
 
Koji su po tebi kvalitetni rok bendovi u Srbiji?

Ja jako volim grupu Eyesburn, naravno Van Gogh, čiji sam nagrađeni koncert imao prilike da vidim. To je zaista sjajan rad i na neki način putokaz kako treba raditi. Volim i rad Ramba Amadeusa, ali moram da priznam da noviju scenu nisam dovoljno pratio da bih dao kompetentan sud o tome.

 
 
Da li pratis Borsku bend scenu?

Naravno, sa radošću pratim uspehe GORIBOR-a. Nisam bio u prilici da ih čujem na koncertu u Beogradu, ali se nadam da ću imati to zadovoljstvo. Jako bih voleo da čujem na koji način mladi ljudi u Boru muzički razmišljaju i muzički se izražavaju. Siguran sam da ima kvalitetnih ideja.

 

Nema slike
 
Trenutna porodica?

Imam suprugu Vesnu i sina Aleksu koji su veliki navijači kada je u pitanju moj posao. Inače, Aleksa je završio prvi razred muzičke škole koja mu, izgleda, dobro ide. Nemam nikakve pretenzije da od njega pravim sopstvenu kopiju, ali mi je drago da će steći neka osnovna znanja o muzici. A na dalje, videćemo.

 
 
Planovi za svoje albume?

Završio sam četvrti po redu autorski album koji se zove “PARTITURE ZA KOREN I STABLO”. Posvećen je mojim precima, a kao muzičku inspiraciju iskoristio sam velika dela velikih autora klasične muzike. Radiću i dalje, a u planu mi je i jedan vokalno-instrumentalni album. Videćemo.

 
 
Dalja saradnja sa Zdravkom Čolićem?

Turneja “Zavičaj” se nastavlja. U avgustu ćemo svirati velike koncerte u Budvi i u Nišu, a od septembra se turneja nastavlja dalje, mada ne znam tačno u kojim gradovima ćemo svirati. Nakon završetka turneje Zdravko će verovatno raditi novi album, a sledeća turneja je već daleka i neizvesna budućnost. S obzirom da sam odsvirao četiri velike Zdravkove turneje, ne mislim da bi mi, eventualna, peta turneja donela neko drastično novo iskustvo, osim zadovoljstva muziciranja, i donošenja radosti našim ljudima širom planete.

 
 
Ovaj tekst će čitati mnogi Borani,  tvoji prijatelji iz mladosti koji su sad u inostranstvu. Sta bi im poručio?

Poželeo bih im puno uspeha gde god se nalazili. Svako ko se odlučio za život u inostranstvu imao je verovatno i razlog za to. Na kraju krajeva, i nije toliko važno gde se čovek geografski nalazi, bitno je da uspeva da u što većoj meri ostvaruje svoje snove. Planeta Zemlja je ionako postala mala, a komunikacija je sve lakša i zbog Interneta, a i zbog avionskog saobraćaja koji je definitvno doneo revoluciju. “Da smo živi i zdravi još godina sto…”

 
 
Kada te mozemo videti u Boru?

U Bor ne dolazim onoliko često koliko bih želeo. Nadam se da ću naći vremena da ovog leta posetim stare prijatelje, ali se isto tako nadam da ću ponovo napraviti koncert u svojoj omiljenoj sali Muzičke škole nakon svog sledećeg albuma. Bor je za mene bio i ostao jedna od glavnih inspiracija, pa ću i dalje svoje autorske radove uvek na neki način posvećivati svom detinjstvu, poreklu i svom rodnom gradu.

 
 
 

Intervju vodio : Miloš Petrović

Slike ustupio: Paja Vučković

 

Posetite i web sajt Paje Vučkoviča vladanvuckovic.info