Nova era RTB-a, Opštine Bor i Republike Srbije

Izgradnja nove topionice i fabrike sumporne kiseline u Rudarsko-topioničarskom basenu (RTB) Bor završava se, prema planu, 23. decembra 2014. godine.

Foto: Kolektiv
Foto: Kolektiv

 

Novo pirometalurško postrojenje biće, dakle, kompletirano 23. decembra, a nakon toga uslediće njegovo funkcionalno ispitivanje koje, po ugovoru, traje tri meseca.

RTB Bor će nastojati da taj period skrati na mesec i po dana, kako bi prvu proizvodnju u novim postrojenjima imao već za dva meseca.

Nakon funkcionalnog uhodavanja nove opreme sledi paljenje peći i njeno postepeno zagrevanje („tempovanje“) koje traje 21 dan. Posle toga, očekuje se prva anoda.

Punu proizvodnju RTB Bor imaće najduže za tri meseca, pa u Boru više neće biti dima od marta naredne godine.

U početku, kada se u Boru budu prerađivali i uvozni koncentrati, finansijski rezultati kompanije biće bolji za 12 miliona dolara godišnje, a nakon dve godine, kada bude bilo dovoljno koncentrata bakra iz sopstvenih rudnika, efekti će biti veći za čak 24 miliona dolara godišnje.

Reč je o državnoj, a ne lokalnoj investiciji jer će, između ostalog, od njenog rada dobrobit imati i svi domaći prerađivački kapaciteti, počev od Jagodine, „Sevojna“, preko „Novkabela“, Bora, Zaječara, Majdanpeka, Prokuplja, do niške „Yure“. Investicija, dakle, povlači za sobom mnoge korisnike proizvoda i poboljšava snabdevenost prerađivača bakrom, ali im i omogućava, kada RTB Bor izađe iz restrukturiranja i postane kreditno sposoban, povoljniju tržišnu klimu (jer će bakar moći da se prodaje i sa odloženim plaćanjem, a ne avansno kao dosad). Dodamo li i primer sumporne kiseline, a u novoj fabrici godišnje će se proizvoditi 400 hiljada tona monohidrata, hemijska industrija u Srbiji i obnovljena proizvodnja veštačkog đubriva biće znatno jeftinija. RTB Bor će tako dodatno uticati na direktno i indirektno povećanje bruto društvenog proizvoda Srbije.

Zamena tehnologije topljenja novom, savremenom autogenom jedinicom sa fabrikom sumporne kiseline koja će raditi u skladu sa svetskim ekološkim standardima opravdana je, pre svega, sa ekološkog, ali i sa ekonomskog aspekta. Modernizacijom topionice u Boru emisija i imisija štetnih materija u vazduhu, vodi i zemljištu biće ispod zakonom propisanih vrednosti, a u isto vreme iskorišćenje sumpor-dioksida i bakra biće 98 procenata što će zadovoljiti ekološke standarde koji važe u Srbiji i Evropskoj uniji. Nova tehnologija zahteva visok kapacitet zbog smanjenja troškova i većeg iskorišćenja bakra i sumpor-dioksida, a projektovani (prerada do 400 hiljada tona koncentrata bakra godišnje) sasvim je prihvatljiv jer će rudnici u Boru i Majdanpeku faznom modernizacijom i povećanjem proizvodnje obezbediti planiranu količinu za preradu.

Za izgradnju nove topionice i fabrike sumporne kiseline u Boru utrošeno je 250 miliona evra (iako je studija nezavisnih inostranih stručnjaka iz 2006. godine pokazivala da će nova topionica koštati između 250 i 300 miliona evra). Osim što je bila garant za robni kredit kod kanadske EDC banke, država Srbija, odnosno aktuelna Vlada, za završetak izgradnje uplatila je Basenu Bor dodatnih 30 miliona evra i time na najbolji mogući način stavila do znanja koliko je ovaj projekat važan Srbiji.
Nova topionica i fabrika sumporne kiseline od izuzetnog su značaja za Bor, Timočku krajinu i Srbiju.

RTB Bor će, s jedne strane, udvostručiti proizvodnju bakra, plemenitih metala i sumporne kiseline, a sa druge – čista tehnologija doneće i čisto nebo nad Borom i okolinom. Zahvaljujući ovom najvećem ekološkom i ekonomskom projektu na Balkanu, Basen Bor će već od sredine 2015. godine postati motor industrijskog razvoja Srbije.

Od zvaničnog početka izgradnje ovog najvećeg ekološkog i ekonomskog projekta na Balkanu, 28. juna 2011. protekle su nepune tri i po godine. U odnosu na svetska iskustva u izgradnji kapitalnih projekata od nacionalnog značaja, ovo je izuzetan uspeh. Tim pre što je reč o brownfiled investiciji i činjenici da je bakar tekao sve vreme, tik uz nju, u postojećim postrojenjima koja će raditi do završetka funkcionalnog uhodavanja nove opreme i tehnologije.

Glavni izvođač radova je kanadski „SNC Lavalin“, a njegov podizvođač, ujedno i vlasnik autogene fleš-smelting tehnologije „Otokumpu“ je finska kompanija „Outotek“. Podsetimo, polovina topionica u svetu izgrađena je upravo sa autogenom fleš-smelting tehnologijom i projektant većine je SNC Lavalin. Nadzor nad poslovima koje su nosili Kanađani i Finci, ali i svim lokalnim radovima koji su bili povereni „Energoprojektu“, obavio je Građevinski fakultet, Beograd. Veliki deo ugrađenih elemenata proizveden je u Srbiji, a na projektu je bilo angažovano oko 800 radnika.

(Kolektiv)