Bor je već dosta dugo na prekretnici. Na odlučan korak napred i bolju budućnost, nikako se ne odlučuje. Umesto da se građani suoče sa jasnom razvojnom, ekonomskom i političkom opcijom lokalnih lidera, koji bi sa svojim jasnim ličnim primerima i vizijama lepše budućnosti grada, sa verom i odlučnošću svojih građana, Bor pokrenuli zauvek napred, svedoci smo nečeg potpuno drugog.
„Iz iskustva, vera postaje znanje“
Bor je već dosta dugo na prekretnici. Na odlučan korak napred i bolju budućnost, nikako se ne odlučuje. Umesto da se građani suoče sa jasnom razvojnom, ekonomskom i političkom opcijom lokalnih lidera, koji bi sa svojim jasnim ličnim primerima i vizijama lepše budućnosti grada, sa verom i odlučnošću svojih građana, Bor pokrenuli zauvek napred, svedoci smo nečeg potpuno drugog.
Posle svega viđenog na lokalnoj političkoj sceni, još uvek nije moguće prepoznati lidere sa pogledom u budućnost grada, koji bi bili dovoljno ubjedljivi u Boru, kasnije u Srbiji i EU. Uglavnom vidimo nered i puno ometanja, čak i strah, kolebanja, populističke kompromise i neprincipijalne koalicije, opšte građansko neinteresovanje, zaklinjanja na prošlost i previše svesnog manipulisanja sa građanima. Igra se na kartu Bora kao žrtve lošijih izbora i stalne nepravde. Bor danas više nego ikada, treba autoritativne lidere i političare širine i mudrosti (kakve nije imao do sada).
Svi dosadašnji lokalni izbori u poslednjoj deceniji, bez obzira na pobedničke opcije političkih stranaka i koalicija na vlasti, nisu doveli do značajnijih promena i suštinskih reformi (već samo do „tranzicione bede“). Bor godinama opstaje kao opština sa neefikasnim skupštinskim većinama, vlastima i nereformisanom administracijom i javnim preduzećima. Vladajuće strukture, ne upravljaju zajednicom, već samo opstaju do trenutka mogućeg, u interesnim sverama lidera. Političko preživljavanje lokalnih moćnika, često zalazi u prošlost, mitologiju, tvrdoglavost i ucjenjivanje koalicionih partnera, po modelu da ili ne. Njihov model je, to je to, odnosno načelo sve ili ništa. U politici takvo načelo nije najupotrebljivije, jer isključuje mogućnost kompromisa. Otvorene pretnje ne predstavljaju opciju budućnosti. Pošto nema dovoljne odlučnosti za bolju budućnost, sadašnjost je često neuhvatljiva prazna retorika, nepredvidljiva i zavijena u atraktivnu demagogiju. Lokalni lideri nemaju adekvatnu komunikaciju i saradnju ni sa svojim kolegama u neposrednom okruženju – Timočkoj Krajni pa i u državi (ponekad i sa svojim partijskim centralama). Gde nas onda oni vode i šta mi od njih očekujemo? Verovatno nigde i ništa – takvi su nam ciljevi ili ih nemamo, kao i oni, to je to.
Nesporno je, da Bor bez obzira na očigledan veliki odliv omladine i pameti, zbog istorijske uloge grada bakra u SFRJ i ubrzog urbanog i industrijskog razvoja zajednice, broja intelektualaca i sada već ,“kakvih-takvih iskorišćenih resursnih kapaciteta“ ima najveće razvojne potencijale u Timočkoj Krajni i može definisati nove strateške pravce budućeg razvoja zajednice, pa čak i postati ekonomski razvojni motor celog regiona, ali samo pod uslovom – Da građani Bora, prepoznaju i prihvate nove izazove!
Da li Bor poseduje autoritativne lidere i ugledne političare, koji se bave nezahvalnim i nepopularnim pitanjima u gradu, koji brinu za hendikepirane, nemoćne i ugrožene sugrađane? Da li su na njihov autoritet i rejting u gradu, uticali rezultati rada, spremnost za dijalog i toleranciju, dobra saradnja s medijima, kao i rad u javnom interesu i jednaka briga o svim građanima Bora? Lideri koji poseduju ovakve političke vrednosti i veštine, karakterišu se velikom fleksibilnošću i požrtvovanjem, radi ostvarivanja većih ciljeva. Ali se i drže svojih reči i obećanja. Njihov politički neuspeh, predstavlja osnov za povlačenje sa pozicija vlasti i aktivnog zastupanja političkih stavova. Konačno, oni svoje razvojne inicijative uvek mogu prezentovati u javnom dijalogu zajednice, sa boljim, alternativnim, novim političkim liderima i u partnerstvu sa sugrađanima, strateški planirati razvoj zajednice u kontinuitetu.
Popularnost jednog od njih, može biti pravi indikator i značajna poruka ostalim autoritetima i liderima, političarima i građanima zajednice. Ipak, ostaje važno pitanje na koje odgovor mogu dati jedino birači u Boru na sledećim lokalnim izborima – Može li takav autoritet biti izabran neposredno od svojih građana? Šanse da njegov autoritet bude prepoznatljiv i dobitna kombinacija za razvoj grada i okruženja, nisu nerealne. One najviše zavise od građana koji razumeju potrebu i realizaciju programskih ciljeva, kao i neophodnost racionalnog upravljanja javnim poslovima. Nije isto imati ovakva dva-tri ili desetak autoritativna lidera u gradu, koja mogu preći izborni cenzus. To je danas problem za sve stranke i građane u Boru. Hrabrima pomaže sreća, a autoiritet je uvek do sada potvrđivao svoju hrabrost.
Pragmatični i obrazovani autoriteti, vredni i bezpoštedni za sebe i profesionalno okruženje, sa stalnom inicijativom i jednakim pristupom svim građanima zajednice, rezultatima postižu pravo na reč više u javnom dijalogu zajednice, predstavljajući sebe i ne skrivajući se iza imena „moćnih partija i grupa građana“. Oni imaju sasvim drugačiji pristup razvoju lokalne zajednice u čijem su središtu građani, koji aktivno učestvuju u ostvarivanju javnih interesa, sa jeftinom i obrazovanom administracijom, efikasnom i sposobnom da građanima i privredi bude na usluzi. Samo afirmacijom lokalnog partnerstva, građani i privreda će prepoznavati lidere i političare, i doživljavaće ih kao svoje na zajedničkom putu planiranja i rešavanja životnih potreba.
Koncept lokalne politike predstavlja „politika sopstvenog dvorišta“ u kojoj lokalne vlasti i administracija na najneposredniji način rešavaju probleme svojih građana i privrede. Jedini pravi izazov za Bor i njegove stanovnike da krenu korak napred, predstavlja početak rešavanja problema prvo u sopstvenom dvorištu.