Slobodan Ilić : Evropa, Australija, Afrika!

Za 8 godina živeo je u 8 gradova na 3 kontinenta. Najviše se zadržao u Australiji, a najviše zarađivao u Africi. Putevi su ga na kraju naveli na Beograd. Bor mu je nikad bliži.


Lična Karta :
Slobodan Ilić je rođen 1971. U inostranstvo prvi put odlazi sa 30 godina. Trenutno živi u Beogradu. Oženjen je i ima 2 ćerkice.

Za 8 godina živeo je u 8 gradova na 3 kontinenta. Najviše se zadržao u Australiji, a najviše zarađivao u Africi. Putevi su ga na kraju naveli na Beograd. Bor mu je nikad bliži.

Prema informacijama koje je imao Bor030, Slobodan Ilić je bio u Africi. Iz tog razloga smo ga kontaktirali, kao jedno osveženje za našu rubriku Dijaspora. Na naše veliko oduševljenje i iznenađenje, Slobodan nam se javio iz Beograda, i bilo je nikada lakše zakazati intervju. Ubrzo smo se našli, i nakon dobrodošlice i čašice domaće borske rakije krenuli u priču.

Radni počeci i odlazak u inostranstvo?

– Studirao sam u Boru, i dok sam bio apsolvent, 1996. godine, igrom sreće počeo honorarno da radim za Englesku kompaniju koja se bavi kontrolom kvaliteta. 1998. godine sam diplomirao i obratio se toj kompaniji sa pitanjem da li ćemo krenuti da sarađujemo i ozbiljnije. Postao sam predstavnik te kompanije u tadašnjoj Jugoslaviji. Oko 2001. godine je sve stalo, ali su mi se ljudi iz Engleske kompanije obratili i rekli da imaju posao za mene u Australiji. U to vreme sam se već oženio i supruga mi je bila trudna, vagali smo da li da odemo. Neposredno pre odlaska u Australiju, kompanija me šalje na obuku u Englesku. Nakon obuke, odlazim u Australiju  sam , juna 2001. godine, u grad Taunzvil, u Severnom Kvinslendu, Istočna Australija.  Porodica mi se priključila 2003. godine

Šta se dešavalo dalje?

– 2005. godine prelazim u drugu kompaniju, u Pertu, takođe Australija. Ta firma se bavila nekim istraživanjima u oblasti rudarstva, slično našem Insitutu za Bakar. Do 2007. godine sam živeo i radio u Pertu, te godine moja porodica se vraća za Bor, a ja odlazim u Afriku. Moja kompanija je imala pilot postrojenje u Bocvani, i ja sam poslat sa određenim zaduženjima. Tu boravim od septembra 2007. do juna 2008.

Australija

Ubrzo je usledio tvoj povratak u Srbiju?

– Kasnije sam razgovarao, eto ponovo slučajno, sa ljudima koji su bili zainteresovani za moje usluge u Beogradu, takođe u oblasti kontrole kvaliteta, i septembra 2008. godine se vraćam u Srbiju, u Beograd, gde eto danas živim i radim.

 

Prvi momenat odlaska iz Bora? Dolazak u Australiju? Da li je bilo nostalgije?

– Sam odlazak mi nije teško pao, međutim kasnije postaje sve napornije. Dolaskom moje porodice postaje teško uklopiti obaveze. Bilo je teško izdržati jer smo bili prepušteni sami sebi, sa detetom, bez podrške naših roditelja. Nije bilo lako, ali smo se borili.

Australija

Bor iz ugla Australije?

– Dok sam bio u Australiji pratio sam dešavanja u Boru. Bor mi je uvek bio neko ishodište, znao sam da ću se jednog dana vratiti. Sve vreme od kada sam otišao očekivao sam da će nešto krenuti u Boru. Da će doći novi gazda, da će početi da se ceni struka.. ali eto do današnjeg dana se ništa nije desilo.


Afrika? Kako si podneo taj početak? Da li je bila velika promena?

– Imao sam pogrešku predstavu o Africi, neko viđenje koje svi imamo, da se ona sastoji od gomile mršavih crnaca koji se bore da skinu diktatora, međutim sve je to totalno drugačije. Ja sam tada pisao i na Bor030 forumu o Africi. Jako pozitivne utiske nosim iz Afrike, iz Bocvane i grada Frensis Taun gde sam živeo. Nije u pitanju velegrad ali je imao sve što jedan grad treba da ima, snabdeven je bolje nego Bor. Sve što sam mogao da kupim u Australiji, mogao sam da nađem i u Bocvani. Bocvanci su generalno jako ljubazni, tihi, prijatni, a ono što ih vezuje za naš narod je što jako puno piju, što je njihov jedini porok. Zanimljio je da sam igrao i fudbal u jednom njihovom amaterkom klubu. Inače socijalni život nije nešto posebno razvijen, ali je sve ostalo sasvim na mestu.

 

 

Afrika

Paralela : Engleska – Australija – Afrika – Srbija ?

– Karakteristično za Bocvanu je da su oni generalno slabo obrazovani. Svako ko ima veće obrazovanje uživa određeno poštovanje u zajednici. Uopšte nisu sujetni, rivalstvo u njihovom regionu postoji, ponajviše sa susednim zemljama, ali sujeta ne, dok eto u Srbija je prepuna sujete. Te sujete sam primetio malo i u Engleskoj, dok je Australija vrlo politički korektna, svi građani uvažavaju velika prava, taj radni odnos je izuzetno dobar. Australija kao društvo je poprilično uređena, od njih se puno može naučiti.


Šta treba u Boru da se desi da bi čitava situacija bila bolja?

– Potrebna je privatizaija, da dođe pošten gazda, bez interesa, koji će početi da ceni znanje i rad. Vrlo slično treba da se desi i u samom društvu, kod ljudi koji brinu o građanima. Generalno u Boru, i u čitavoj Srbiji, važno je da se poveća minimum poštenja i ljudskog vaspitanja, da bi moglo da se napreduje. Prema trenutnom stanju ne treba se ni čuditi što nas ne žele u Evropskoj uniji.


Australija iz ovog ugla?

– Mnogo zelenije nego što jeste, sve mi je nekako lepše tamo. Inače gde god da sam bio nešto mi je nedostajalo, nigde nije bilo idealno. Često puta se zapitam zašto sam se vraćao, ponajviše u situacijama o kojima sam maločas govorio, nedostatka minimuma poštenja i vaspitanja. Tamo za sve postoje propisane procedure, verujte da sve to itekako ima smisla.

Šta je najviše uticalo na tvoj jako dobar put? Diploma, usavršavanje, rad, zalaganje?

– Recept ne postoji. Diploma sama po sebi nije uticala direktno. Više je bila ulaznica, odskočna daska. Inače svaki posao je zanat, uči se kroz praksu. Skup momenata je uticao na moj razvoj, od svake osobe sa kojom sam sarađivao trudio sam se da pokupim znanje. Bob Burn je čovek od koga sam puno naučio u Australiji, i ako nekad budem bio menadžer voleo bi da budem kao on. Njemu nikada nije smetalo da bukvalno fizikaliju radi, i ako je praktično doktor nauka. Od njega sam naučio da diploma ne znači mnogo, već stav da nešto novo saznaš. Sve što želiš u životu, negde postoji, samo ga treba pronaći.

 

 


Afrika

Da li si u kontaktu sa ljudima sa kojima si sarađivao u svim tim zemljama?

– Jesam, mada taj kontakt nije toliko čest. Ostao sam u dobrim odnosima sa mnogima od njih. Gde god sam bio ostavio sam određeni broj prijatelja. Ovo mi čak dođe kao podsećanje da nekima trebam da se javim.

Za sada, koliko gradova, kontinenata?

– 8 gradova, tri kontinenta : Srbija (3), Engleska(1), Australija(3), Afrika(1).

Da li je Beograd tvoj definitivni izbor?

– Ništa nije definitivno u životu. Beograd je trenutno optimalno rešenje. Ništa nije konačno. Sva ta putešestvija ostavljaju traga, posebno na decu, želim da se skrasim, da deca osete nešto svoje. Najkomotnije se osećam u Boru, ali mi se lično Pert najviše sviđa i ne bi imao ništa protiv da se tamo vratim.

Bor je izuzetno blizu? Kakav je sada to osećaj nakon Australije i Afrike?

– Ima dosta praktičnih prednosti, pre svega zbog mojih ljudi koji su u Boru, koji mi se uvek mogu naći. Toga nije bilo u Australji. Ja volim Bor, ta blizina mi prija. Maj mesec mi je omiljen u Boru, nadam se da ću eto ove godine imati priliku da dođem, na uranak! inače, meni je ove godine i 20 godina mature, pa eto, uklopiću to sve nekako.

 

 

Afrika


8 gradova, 3 kontinenta. Gde ti je bila najveća plata?

– Afrika definitivno!


Koga predlažeš narednog/narednu za intervji?

– Mića Radulović – New York.


Hvala ti Slobodane, vidimo se 1. maja na Borskom jezeru

Intervju vodio : Miloš Petrović