Jedаn od nаjimpresivnijih elemenаtа reljefа Kučаjа i jedаn od nаjznаčаjnijih centаrа diverzitetа biljаkа i drvećа nа Bаlkаnu. Usečen u debele krečnjаčke stene ispod Mаlinikа u dužini od 9 km, okomitih, divljih liticа, sа brojnim sipаrimа, procepimа i pećinаmа predstаvljа nаjduži i nаjdublji kаnjon u Istočnoj Srbiji. U nаjužem delu širok je sаmo 3-4 metаrа. Dubinа dostiže i do 500 metаrа. Nа pojedinim mestimа rekа prolаzi između uklještenih kаmenih blokovа koji čine prirodne mostove.
Po lepoti i prirodnim retkostimа još je impresivniji kаnjon Mikuljske reke iаko nešto plići od Lаzаrevog kаnjonа. Još jednа prirodnа аtrаkcijа ovih predelа zаustаvljа dаh: „Kulа“ izolovаnа stenа u Mikuljskom kаnjonu visokа 150 m.
Spomenik prirode „Lazarev kanjon“
Nalazi se u istočnoj Srbiji, na obodu planine Kučaj i obuhvata sliv Zlotske reke – pritoke Crnog Timoka, na 21 km od Bora. Nadmorska visina je 275 do 1158 metara.
Od ukupne površine spomenika prirode „Lazarev kanjon“, koja iznosi 1755,50 hektara, pod šumama je 1018,50 hektara. Ostale površine su goleti, kamenjari, livade i pašnjaci. Državnim šumama gazduje J.P. „Srbijašume“, Šumsko gazdinstvo „Timočke šume“ Boljevac, Šumska uprava Bor.
Područje obuhvaćeno spomenikom prirode „Lazarev kanjon“ odlikuje se pogatstvom izuzetnih prirodnih vrednosti:
– spletom krečnjačkih kanjonskih dolina impozantnih dimenzija i izrazitih morfoloških oblika.
– Brojnim i značajnim speleološkim objektima (više od 70 pećina i jama) u kanjonu Demižloka (24), Vejske reke (19) i Lazareve reke (19). Po svim obeležjima najznačajnije su Lazareva pećina i Vernjikica.
– Pojavama i procesima kraške cirkulacije voda u slivu Zlotke reke (32 km) i njenim sastavnicama, kao i značajnim izvorima – Zlotsko vrelo, Mikul, Fontana Šojnji i dr.
– Florističkom i fitocenološkom raznovrsnošću sa opisanih 26 šumskih jedinica i preko 20 zajednica livadskih biljaka, uz napomenu da još nisu istraženi teško pristupačni delovi kanjona. Najznačajnije su reliktne polidominantne zajednice Fago-colurnetum mixtum juglandetosum, Carpino-orientalis quercetum mixtum i Fraxino-colurnetum mixtum. Na ovom području živi preko 720 biljnih vrsta.
– Bogatim životinjskim svetom:
§ Beskičmenjaci – pronađeno je preko 50 vrsta iz 32 roda faune osolike muve, endemična vrsta račića i stonoga, pauci, pseudoskorpija, beskrilini insekti iz roda Onychirius (novi za nauku).
§ Gmizavci – zelembać, gušter, slepić, belouška, smuk, poskok, bakarna zmija, šumska kornjača.
§ Vodozemci – žuti mukač, zelena krastača, žaba gatalinka, šareni davdežnjak.
§ Ptice – suri orao, sivi soko, planinski detlić, lasta, daurska lasta, šumska ševa, vetruška, rusi svračak, crvenoglavi svračak, vodeni los, drozd imelaš, mala muharica, belovrata muharica, gugutka, golub dupljar, buljina, šumska sova, vodomar, detlić, strnadica i druge.
§ Sisari – slepi miševi (kolonije u pećinama: mali i veliki potkovičar, Blazijev potkovičar, podvodni ljiljak, dugonogi ljiljak), krtica, puh (običan i šumski), vidra, vuk, ris, kuna zlatica, jazavac, lisica, zec, šakal, divlja mačka, divlja svinja, srna, jelen, divokoza i druge.
„Lazarev kanjon“ se, takođe, odlikuje i velikom predeonom raznovrnošću i lepotom.
Zlotske pećine
Istočna podgorina Kučaja u istočnoj Srbiji, naročito okolina sela Zlot , veoma je bogata speleološkim lolalitetima. Ističu se Lazareva pećina, Vodena, Mandina, Vernjikica i Hajdučica. Ispitana je i kraška jama Stojkova ledenica. Svi ovi objekti poznati su pod zajedničkim nazivom Zlotske pećine.
Hajdučica je dugačka 723 m i bogata je nakitom, Mandina pećina je dugačka 410 m i sadrži obilje stalaktita i stalagmita. Vodena pećina je dužine 180 m, a Stojkova ledenica sadrži horinzontalne i vertikalne delove kanala. Sve one za sada su dostupne samo speleolozima. Za turističke posete uređena je Lazareva pećina.
Objavljeni medijski sadržaj je nastao u okviru projekta “Turistički i kulturni potencijali Bora”, koji je sufinansiran iz budžeta grada Bora. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.