Ambijentalna pozorišna predstava „Tragom Borskog notesa” sinoć je ispred stotinak gledalaca premijerno izvedena na platou ispred Doma zdravlja u Boru, pored spomenika mađarskom pesniku Miklošu Radnotiju.
Predstava je odigrana dvojezično, na mađarskom i srpskom jeziku, a predstavlja doktorski rad reditelja predstave, Žolta Varge.
„Mikloš Radnoti je, ne samo svojim pesmama, već i svojim telom povezao naše dve zemlje, Srbiju i Mađarsku. Ja sam izuzetno srećan i, u ime cele naše ekipe, zahvaljujem se što nam je omogućeno da ovde u Boru, ispred spomenika Miklošu Radnotiju, možemo ponovo, preko njegovih tragičnih pesama, da imamo uvid u te strašne događaje iz 1944. godine. Radnoti je jedan od najpoznatijih lirskih pesnika svih vremena. Ne samo ovih deset pesama koje se nalaze u Borskom notesu, već i starije njegove pesme su veoma ozbiljne. Međutim, sam način pronalaženja ovih deset pesama, nađenih nakon ekshumacije u njegovom džepu, je jedinstven”, ističe Varga.
Ulogu Mikloša Radnotija, koji je 1944. godine proveo tri i po meseca u borskom radnom logoru Hajdenau i kojeg su, nakon dugog marša, 9. novembra ubili mađarski nacisti, tumačio je glumac Zaječarskog pozorišta, Miloš Đuričić.
„Veče je bilo baš onakvo kakvo smo i očekivali da bude. Lepo, mirno, dostojanstveno. Gajimo kulturu sećanja prema ljudima koji to zaslužuju, Mikloš Radnoti je svakako jedan od njih. Iako sam imao krajnje površno znanje o pesniku pre nego što smo počeli da radimo na predstavi, dobio sam potpuno novu vizuru i eto, i ja sam naučio nešto novo iz ovoga. U zlom vremenu, kao što je vreme rata, dobri, čisti ljudi, nepatvoreni, a opet talentovani, kao što je bio Mikloš Radnoti, jednostavno nisu mogli da se snađu. Jedini njihov izlaz iz situacije u kojoj su se nalazili bila je umetnost, za Radnotija je to bila olovka”, objašnjava Đuričić.
Profesor magistar Božidar Đurović sa Fakulteta savremenih umetnosti u Beogradu kaže da je izvođenje ove predstave od velikog značaja jer je reč o kulturi sećanja na jednog od najvećih mađarskih pesnika koji je imao nemilu sudbinu, koji je žrtva fašizma i koji je nekoliko meseci proveo u gradu Boru.
„Malo je gradova koji se s takvim pijetetom, toliko ljubavi i poštovanja sećaju nekih ljudi koji su u njima boravili, kao što je to grad Bor. Posebno me raduje što ćemo ovu predstavu izvesti ambijentalno što je jedan od, za nas, značajnih umetničkih dometa, pogotovo što u ovoj predstavi učestvuju glumci mađarskog pozorišta i pozorišta „Zoran Radmilović” iz Zaječara, jer to predstavlja jedan vid međunarodne umetničke saradnje. Imali smo svesrdnu podršku grada Bora i Muzeja žrtava genocida iz Beograda, a sve to u organizaciji Fakulteta savremenih umetnosti u Beogradu, na čiju inicijativu je došlo do saradnje mađarskog i zaječarskog pozorišta”, naglašava prof. mr Đurović.
Mikloš Radnoti ima posebno mesto u istoriji grada Bora i, kako kaže gradonačelnik Bora, Aleksandar Milikić, Borska beležnica Mikloša Radnotija je sastavni deo naše kulture.
„Meni je zadovoljstvo što smo imali priliku prvi put da vidimo dvojezičnu, ambijentalnu predstavu u gradu Boru u kojoj smo čuli i videli život i rad Mikloša Radnotija. Njegove priče koje je pisao na parčetu hartije kojom je ostavio trag u istoriji grada Bora”, kaže Milikić.
Predstavi su prisustvovali predstavnici ambasade Mađarske i lokalne samouprave grada Bora.