Nemanja Aksić, učenik iz Bora, danas studira dva fakulteta. Tokom školovanja je dobitnik mnogih priznanja a svoje znanje planira da usavrši na nekom svetskom naučnom Univerzitetu.

Zanimanje za nauku, kako kaže, dobio je još u petom razredu kada se takmičio iz istorije OŠ „3 oktobar“. Već tada je jedva čekao više razrede kako bi upoznao nauku – fiziku i hemiju.
„Interesovanje za hemiju sam dobio gledavši svog starijeg brata kako uči hemiju, a kasnije sam dodatnu motivaciju dobio od mame koja je profesor hemije u Tehničkoj školi u Boru“, ističe Nemanja Aksić.

Iz fizike i hemije se takmičio sve do kraja srednje škole i time nastavlja da se bavi kroz visokoškolsko obrazovanje.
Nemanja studira dva fakulteta paralelno. Trenutno je na drugoj godini. Studira Elektrotehnički fakulteta, smer fizička elektronika, i Hemijski fakultet, smer hemičar.

„Planiram da ovo znanje proširim i kompletiram na nekom svetski poznatom Naučnom Univerzitetu“, napominje Nemanja.
Iz fizike u 8. razredu ostvaruje plasman na Srpskoj fizičkoj olimpijadi (SFO) osvojivši III mesto na republičkom takmičenju održanom u Brusu.
Nosilac je Vukove diplome i izabran je za učenika i sportistu generacije OŠ „3 oktobar“ odlukom nastavničkog veća 2010 godine.
Nakon završetka osnovne škole Nemanja upisuje Gimnaziju u Boru prirodno-matematički smer. Tokom srednjoškolskog obrazovanja ostvaruje brojne rezultate.

Iz fizike: 1. razred pohvala, 2. razred I mesto, 3. razred III mesto i 4. razred II mesto osvojeno na Republičkom takmičenju iz fizike i plasman na SFO.
Iz hemije: 1. razred III mesto na republičkom i do kraja je bio na republičkim takmičenjima u vrhu.
Pored nauke, Nemanja takođe voli i kulturu.
„Učestvovao sam i u kulturnim manifestacijama u školi, pevajući i svirajući gitaru“, dodaje Nemanja.
Vukovu diplomu dobio je i 2014. godine i postao je učenik Generacije Gimnazije „Bora Stanković“ u Boru.

Odlučio je da upise dva fakulteta iz prostog razloga što je bio oslobođen polaganja prijemnih ispita za ETF i HF zbog izuzetnih rezultata iz fizike i hemije na republičkim takmičenjima.
Naš Nemanja je takođe i saradnik u Istrazivačkoj stanici Petnica.
„Tokom srednjoškolskog obrazovanja polaznik sam u Istrazivačkoj stanici Petnica (ISP)-seminar hemija, od trećeg razreda. Nakon upisa na fakultet dobijam poziv da budem saradnik na hemiji u ISP. Par praksi pohađam u Vinči i CERN-u. Trostruki sam dobitnik Dositejeve nagrade„, ponosno naglašava Aksić.
Košarku trenira od svoje 7 godine i igrao je za KK „Bor RTB“. Kao pionir ušao je u 96 najboljih perspektivnih košarkaša Srbije. Kasnije u 2. razredu srednje škole postaje zvanično plejmejker KK Bora u Prvoj Srpskoj ligi.

„Što se tiče sportskog uspeha u školi, u 2 razredu osvajamo 5. mesto na Sportskoj olimpijadi održanoj u Sremskoj Mitrovici, a već u 4. razredu sa svojim gimnazijskim timom osvajamo titulu vicešampiona u Srbiji za srednje skole izgubivši u finalu od Sportske gimnazije – Beograd. Danas igram Studentsku ligu za ETF i paralelno igram utakmice u Boru za KK „Bor RTB““, napominje Nemanja.
Napisao je i dva naučna rada iz oblasti hemije i prezentovao na takmičenju Centra za talente.
Da se ne izdvaja mnogo od svojih vršnjaka, Nemanja takođe u slobodno vreme izlazi u noćne klubove, svira gitaru, čita knjige, ide na časove plesa i uči strane jezike.

„Mnogo mi znači podrška porodice. Pre svega brat i naravno mama i tata. Oni su uvek uz moje odluke i poduhvate“, ponosno izdvaja Nemanja Aksić.
Na pitanje da si smatra da je drugačiji od svojih vršnjaka Nemanja ističe da je „jednostavno svako stvoren da živi i radi za nešto u čemu je najbolji i u čemu može maksimalno da iskorisiti svoje mogućnosti, samo je fora da to prepozna u sebi“.
„Ključ uspeha vera u sebe, postavljanje ciljeva, rad i maksimalno iskorišćeno vreme sa što kraćim snom. Motiviše me raspoznavanje nauke i njena primena na opstanak ljudskog čovečanstva ili ti primena nauke na svet u kome živimo.“, kaže Aksić.

Na svom dosadašnjem radu Aksić Nemanja se zahvaljuje Ljiljani Špehar, nastanvici fizike OŠ „3. oktobar“ zbog koje je zavoleo fiziku i profesoru fizike Slobodanu Kneževiću u Gimnaziji koji mu je nesebično pružao veliko znanje iz oblasti fizike, kao i svom trenera Toniju Paunoviću KK „Bor RTB“ koji ga je svojim iscrpljujućim treninzima naučio da bude uporan i izdržljiv u najtežim situacijama na košarkaškom terenu.
Takođe za praktične radove vrata Instituta za rudarstvo i metalurgiju su mu uvek bila otvorena sa vrhunskim stučnjacima.










