Srpska pravoslavna crkva danas slavi Ulazak Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim – Cveti, a sam praznik prate i brojni narodni običaji.

Ovaj praznik se uvek obeležava u poslednju nedelju pred Vaskrs, u šestoj sedmici Velikog posta, dan nakon Lazareve subote – Vrbice, koji je posvećen uspomeni na vaskrsenje Četvorodnevnog Lazara.
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se mnogi pridružili. Na ulazu u grad narod ga je dočekao prostirući haljine na put kojim će proći i mašući palmama, uzvikujući: „Osana sinu Davidovom“.
Praznik Cveti ustanovljen je još u prvim vekovima hrišćanstva, a svečano se proslavlja od trećeg veka. Kanon za ovaj praznik napisao je Kosma Melod Jerusalimljanin i smatra se jednim od najlepših u pravoslavnoj tradiciji.
Praznične liturgije služe se u slavu Spasitelja, koji je svesno išao u susret stradanjima. Već od sutra počinje Strasna (Stradalna) sedmica, najtužniji period u hrišćanstvu, posvećen sećanju na poslednje dane Hristovog života na zemlji, njegovo stradanje i raspeće.
Ujedno, Cveti su jedan od retkih dana tokom Velikog posta kada je vernicima koji su u podvigu posta dozvoljeno da jedu ribu. Riba se osim na Cveti još može jesti na Blagovesti, ali zbog toga što se ove godine ovaj praznik obeležava u Strasnoj sedmici kada se strogo posti, trpeza će biti na ulju i vinu.
Na ikonama se ovaj događaj prikazuje tako što Hristos jaše na magaretu, dok ga učenici prate, a narod prostire haljine i baca grančice na put.
Cveti imaju i poseban značaj u srpskoj istoriji – na ovaj dan 1815. godine podignut je Drugi srpski ustanak, kada je Miloš Obrenović poveo narod u borbu protiv turske vlasti.
Kada je reč o narodnim običajima, na Cveti devojke i deca odlaze u polja i beru cveće koje se ne unosi u kuću, već se ostavlja u posudi sa vodom da prenoći u dvorištu. Nekada je bio običaj da se na ovaj dan šeta okićen cvećem, a svaki cvet imao je svoje simbolično značenje.
Cveti tako predstavljaju spoj radosti i najave stradanja – praznik svetlosti koji uvodi vernike u dane tišine, posta i molitve koji slede.











